U kontekstu istraživanja prostorne organizacije i forme malih objekata, kao odgovora na globalna pitanja urbanizacije, ekološke krize, i potrebe za fleksibilnijim načinom života, koncept mikro kuća nije nov, ali njegov značaj u savremenom arhitektonskom diskursu ostaje relevantan kao model koji pruža mogućnost iskazivanja kompleksnih ideja u naizgled jednostavnoj strukturi.
Mikro kuće nisu samo prostorna rešenja već manifest arhitektonske adaptabilnosti – one brišu granicu između skloništa i iskustva, između arhitekture i načina života, otvarajući dijalog o suštinskim potrebama savremenog čoveka u svetu neprekidne promene.
Pored fleksibilnosti u dizajnu, mikro kuće ilustruju prednosti savremenih tehnologija gradnje, ekoloških materijala i biotehničkih rešenja, koji nude održive alternative klasičnom graditeljstvu. Svaka mikro kuća ima jedinstvenu priču i specifičan dizajn koji spaja inovaciju, udobnost i održivost, a sva nude rešenja koja demonstriraju ideju da veličina prostora ne definiše nužno i njegov kvalitet.
Dok su neki od projekata promišljeni kao gotova rešenja, spremna za realizaciju u ruralnim i neurbanizovanim sredinama, pojedini projekti predstavljaju vizionarska i inovativna rešenja za izazove urbanog života, kreirajući model za revitalizaciju urbanih područja integracijom mikro stambenih jedinica u postojeću gradsku infrastrukturu.
Predstavljeni radovi pozivaju na promišljanje o naizgled suprostavljenim izazovima savremenog projektovanja – komfora i ograničenog prostora, ekonomičnosti i ekološke održivosti, modernih životnih standarda i alternativnih modela stanovanja. Autorke postavljaju i nude odgovor na pitanje – koliko nam je prostora zaista potrebno da bismo živeli ispunjeno?
